Male tajne velikih majstora 2 Govorni bonton

Koji je onaj presudni trenutak u kojem govorimo najviše o sebi, u kojem stvaramo razliku između ugodne, profesionalne osobe i čovjeka kojem su nadjenuli nadimak "udav presretač"? Ne, nije to trenutak kada poput eksplozivnog trkača na 100 metara očekujemo onaj presudni hitac starter pištolja da bi čim prije krenuli u akciju. Strpljenje, pažljivo slušanje sugovornika i pozitivna reakcija neverbalnom komunikacijom, vjerovali ili ne, osnovni su temelj govornog bontona. Svaka govorna situacija kreće upravo slušanjem što uopće nije niti malo laka vještina. Da je znao slušati svoje izvidnike, bez prepotentnosti i nemjerljivog ega, popularni general George Armstrong Custer ne bi nikada odveo sve pripadnike 7. konjičkog puka u besmislenu smrt pred deset puta većim brojem indijanaca plemena Dakota u legendarnoj bitci kod Little Big Horna. Isključiti ego, biti empatičan, pokušati razumjeti osjećaje sugovornika i pokazati mu to laganim, ne napadnim, potvrdnim klimanjem glavom, uz položaj tijela blago pomaknut prema sugovorniku, osnovni je postulat govorne komunikacije koja odgovara bontonu. Naravno, pokušaj da se sugovorniku unese u lice u pretjeranom povlađivanju i neprirodnom interesiranju, upravo je suprotan pristojnosti, isto kao i neprestano potvrđivanje glavom u kojem se glumi slušanje. Prirodnost i besplatni ključ koji otvara sva vrata, naravno ne namješteni osmijeh, odlična su dobitna kombinacija koja će uvijek pratiti onoga tko će u komunikacijskom procesu ostaviti snažan i neponovljiv dojam. Nevjerojatni Nelson Mendela svoj zaštitni znak, osmijeh, nije napuštao niti za vrijeme dvadeset sedmogodišnje zatvorske kazne na koju ga je osudila nezajažljiva zvijer apartheida. Njegov blag i tolerantan stav, pozorno slušanje i neizostavni osmijeh, pamtit će generacije javnih službenika, državnih dužnosnika i svih drugih. Apartheid je mrtav, a Nelson će živjeti vječno. Taj prvi dojam, ta vještina pozornog slušanja i nenapadni stav, umirujuće će djelovati bez obzira na emocionalno stanje drugih sudionika u procesu komunikacije. I gotovo uvijek, oni će poželjeti ponoviti govornu situaciju u kojoj sudjelujete jer će te uvijek davati dojam sigurne, prirodne i pristojne osobe. Drugi postulat govornog bontona svakako je sam govor, njegovo uobličavanje i izražavanje. U poslovnom svijetu on nikako ne smije biti pretih, poput znamenite i nadasve simpatične crnkinje iz Policijske akademije, već dovoljno jasan, zvučan i gramatički točan, bez poštapalica tipa: hm, jel, ovako, onako, ili nekih drugih izraza i lokalizama. Dobar i precizan govor stječe se vježbanjem, proučavanjem samoga sebe kroz audio ili video snimak i otklanjanjem sitnih greškica koje svi imamo. Naravno, ono što je neizostavno, ono što će nas učiniti drukčijim od drugih je precizan, točan, usmjeren i zanimljiv govor u koji je uključen naš osobni karakter. Nitko ne voli slušati robota koji je napamet naučio deset osnovnih fraza i ponavlja ih poput R2D2 iz "Ratova zvijezda". Energija, entuzijazam i osobni pečat zauvijek će vaš govor učiniti čujnim, pristojnim i pamtljivim u kakofoniji monotonih izlaganja bez emocija. Melodičnost, izmjena tonaliteta i pjevljivost glasa stječu se svakako konstantnim pjevanjem, pa svatko onaj tko želi biti i zapamćen i dobar govornik, treba uvijek pjevušiti neku samo njemu dragu melodiju. Naravno, ne na ulici, nego uvijek u situaciji samoće. Tada, nestati će usamljenosti, a rodit će se govornik.

Autor: Darko Balaš