Jeste li čuli za čovjeka po imenu Imhotep? Ne, ne onaj zli čarobnjak stasa ugodna ženskim očima od 9-99 iz mlakih, ljetnjih, holywood-skih uspješnica Mumija 1-2, već persona čiji se uspješno obavljeni posao u najmanju ruku može izjednačiti s čistom, primjenjenom magijom. Tada, u sam osvit civilizacije, ljeta gospodnjeg 2686. prije Krista na ponosni tron staro-egipatskog kraljevstva i uz blagoslov boga sunca Ra zasjeo je faraon Zoser, utjelovjenje boga Horusa na zemlji i sam božansko biće, voljeni vođa i vrhovni sudac. Svidjelo se ovo njemu, ljudski ego nije niti do danas značajnije evoluirao, pa je čovjek odlučio da i nakon smrti obavlja sve ove zahtjevne funkcije i naravno, bude na raspolaganju kako svome narodu, tako i bogovima. Načinit će fantastičan pothvat! Konstruirat će građevinu koja će mu biti direktan kanal sa sazvježđima s kojih su bogovi došli u tamnim dubinama vremena i ujedno podsjetnik tisućama budućih generacija kako je njihov voljeni vođa zauvijek s njima i prati njihove živote u milenijumima koji dolaze. Hm, grandiozna ideja još grandiozniog ega, no nimalo lak zadatak. Što mu treba? Sumerani su mu u naslijeđe ostavili način udruživanja ljudi koji danas zovemo organizacija i koja služi da bi se ostvarili pothvati koje individua nikada ne bi mogla svladati sama. Odlično, ljudi i pogrbljenih leđa nikada ne manjka, no treba mu netko na koga se može osloniti i tko će usmjeravati njegovu bogovima danu želju u smjeru realizacije. Treba mu pravi menadžer čija će snalažljivost, intuicija, predanost poslu i odgovornost biti siguran temelj za ostvarenje dotad nezamisliva cilja. Tko je za to bolji nego njegov vjerni savjetnik Imhotep čija je inteligencija nadaleko poznata, a liječničke vještine legendarne?! I tako, praotac svih menadžera, vjerni savjetnik i osoba od povjerenja uspješno je zgotovila posao. Rezultat je vidljiv i danas kao što to svjedoči slika objavljena ispred ovoga teksta. Rodio se menadžment. Upravljanje ljudima radi ostvarenja organizacijskih ciljeva. Na svu sreću, puno se toga promijenilo od razdoblja simpatičnog nam Imhotepa, motivacijske tehnike koje menadžeri danas primjenjuju u modernim poduzećima oslanjaju se na poticanje osobnosti ne više na strahu od kazne, projekti su manje grandiozni i vremenski dohvatljiviji, leđa su uspravljenija. No, osnovni pricip ostao je isti. Kako čovjek može ostvariti djela koja nadilaze i njegove najsmjelije snove? Puno udruženih ruku i umova, vođenih sposobnim pojedincima koji planiraju, organiziraju, vode i kontriliraju, sposobno je izgraditi piramide, istraživačke flote jedrenjaka, izgraditi utvrde i gradove, poslati čovjeka na Mjesec, učiniti računalo dostupno svakom čovjeku i izvući zemlju iz dugogodišnjeg recesijskog ponora. Možemo li kao moderni menadžeri naučiti nešto od starog, dobrog Imhotepa? Naravno, ako čovjek prvenstveno ima zadovoljavajuću količinu samopouzdanja i hrabrosti, voljan je biti uporan i predan, zna prenijeti energiju svoje karizme na najbliže suradnike i pravilno ih motivirati, niti spomenik koji će trajati tisuće godina nije nedostižan. Učenje, predanost, vjera u sebe i svoje suradnike temeljne su vrline menadžera. Aleksandar Makedonski, legendarni, grčki vojskovođa koji je proširio Helenizam duboko na istok i povezao nebrojene civilizacije, pod čijim je sandalama bio tada cijeli, poznati svijet i koji je tada imao samo 26 godina, rekao je :"Ništa nije nemoguće za onoga tko pokuša."
dobro si povezao povijest sa "suhoparnom" temom kao što je organizacija i menadžment... lijepo je kad ne moraš samo čitati definicije i brojke, već zapravo nešto i naučiti što nema veze s ekonomijom :-)
OdgovoriIzbrišiOdličan pristup menadžmentu.Malo tko je upoznat sa ovim činjenicama.Svaka čast.
OdgovoriIzbrišiHvala najljepša. Pokušavam prikazati ono o čemu pišem na jedan nov, svjež i inovatvan način. Cilj je da se zabavimo i ja kao pisac i vi kao čitatelji. Još jednom hvala.
OdgovoriIzbrišiSlazem se sa ovim tekstom,ali me nekako sve vise vuce ova zadnaj izeka Aleksandra Makedonskog:"Ništa nije nemoguće za onoga tko pokuša."
OdgovoriIzbrišiNaravno da nije pa cak i drveni "sporet" je moguc ali ce gorijeti samo jednom.
Ako pretpostavimo da ima dovoljan,a mozda i prevelik broj menagera u svijetu(u to ubrajam sve one koji se tako nazivaju,bez obzira na steceno znanje,vjestine ili diplomu).
I da su svi dovoljno,netko vise a netko manje,kreativni i sposobni da udruze ljude i svoje istomisljenike u jednu ideju i projekt.
Koja ce to ideja biti???
Danas kada je skoro sve nezamislivo do nedavno,prosjecnom covijeku,vec izmisljeno,stvoreno ili je vec na dohvat ruke.Sto je to novo,a vec nije pronadjeno?
Mnogi su pokusali,mnogi su u pokusaju nestali,jednostavno nisu uspijeli.
Biti originalan menager,sa pravom idejom u pravo vrijeme danas je jako tesko.Naravno samo pravi profesionalci u svome poslu usprkos svim nedacama ovog
vremena u kojem zivimo i sve jacoj i nemilosrdnijoj konkurenciji uspijevaju unatoc padovima.Neki uce na svojim a neki na tudjim pogreskama.U svakom slucaju-oni koji odustanu nikada nece znati
koliko su bili blizu.Zato nikada ne odustajati.Iz proslosti,pa tako i sadasnjosti treba izvuci ono najbolje i utkati u nove ideje za sutra.
Trebamo se pitati jesmo li hrabri i daju li nam dovoljno slobode?
Prikazao si idealnu situaciju modernog menadžmenta. Leđa koja su i bila uspravljenija, sada se opet grbave a vođe postaju robovlasnici s bičevima.
OdgovoriIzbriši"Ništa nije nemoguće za onoga koji pokusa":kada bi svaki čovjek tako razmišljao,leđa bi se opet uspravila!Ako si kreativan,željan posla,mislim da jos uvijek ima dovoljno područja i ideja za današnje menagere jer ipak živimo u vremenu kada nam je svaka imformacija dostupna!
OdgovoriIzbrišiDraga Natalija, ne dozvoli da te uvuku u zamku neistine da je sve izmišljeno. Promatraj šire i kroz povijesni kontekst. Istu stvar koju govoriš "sve je izmišljeno" ponavljala je dekadencija Rima i hlanoća viktorijanske Engleske. Daj šansu evoluciji i vidjet ćeš da će nas odvesti u neslućenom smjeru, o kakvom niti sanjati nismo mogli već su nam male uvide davali genijalci pregžkognicijskih uvida i koje smo uvijek proglašavali maloumnicima. Mi nemamo pravo na aroganciju i mišljenje da poslije nas neće doći ništa novo, na kraju krajeva, za sada smo još u povojima, nismo upoznali do kraja niti same sebe, a ne koristimo niti desetinu mogućnosti mozga. Daj nam šansu.
OdgovoriIzbriši"Ništa nije nemoguće za onog tko pokuša" istina, samo je najteži korak uopće usuditi se pokušati.. ponekad se trudimo svim silama, ali kao da postoji nešo jače od nas što nam ne da naprijed, nešto što nas koči i zaustavlja naš razvitak.. pročitala sam neki dan jednu vrlo zanimljivu misao: "Force yourself and you'll be surprised what you can do" i moram priznat da me ta izjava uspjela motivirati i potaknuti da uopće nešto pokuštam... :)
OdgovoriIzbrišiKao i u svakom poslu,tako i u managementu bitna je organizacija posla,kako bi rezultati bili bolji.Ništa nije nemoguće ako se maksimalno usredotočimo na taj posao i ako uložimo dovoljno truda da ga realiziramo.
OdgovoriIzbrišiJa bih opisala dobrog menadžera kao kapitena u svojoj momčadi! Prvi staje ispred svih,bodri i diže samopouzdanj svojim suigračima,marljivo radi i primjer je svima!Malo je takvih,rijetki su ti koji opstaju i imaju konstantu u svom savršenom radu.Rezultati su brzo vidljivi a ostaju na "terenu" samo najbolji,brišući sa sebe znoj i suze radosnice!
OdgovoriIzbrišiVmatram da se danas za jako malo stvari može reći: „NAUČIO SAM“. Tehnologija se mijenja i napreduje, a samim time i ljudske potrebe i želje. Danas prodati nešto je puno teže nego što je bilo prije nekoliko desetljeća, jer je konkurencija velika, ogromna. “
OdgovoriIzbrišiSviđa mi se vaš pristup-objašnjavajući kroz povijest i dočaravajući nam to daleko vrijeme kroz prizmu sadašnjeg viđenja modernog managera-čovijeka koji ima sposobnosti organizacije i vođenja,te pronalaska uvijek novih načina i mogućnosti za proširenje i poboljšanja poslovanja.Čitajući vaše retke s uživanjem sam neprimjetno učila,na tako tako lak i zanimljiv način.
OdgovoriIzbriši14. travanj u 16:33
Čovjek nije stvoren da živi sam na svijetu. Uvijek uz pomoć drugih se napravi puno više posla. Uz više komentara, mišljenja i kritika se donese dobra odluka. Ne trebamo se bojati nekoga drugoga pitati za mišljenje.
OdgovoriIzbrišiNišta nije nemoguće za onoga tko pokuša. Tko ne riskira ne profitira , u današnje vrijeme . Usuditi se i pokušati , osloboditi se strahova , vjerovati u sebe i kada se sruše snovi , krenuti ispočetka ,nanovo pokušati . Te ponekad se upitati , ako je mogao on - zašto ne bih mogao i ja .
OdgovoriIzbrišiMinja Pavličić
Umjetnost je oko sebe okupiti pravi tim. Tim se često sastavlja od ljudi koje imamo na raspolaganju, a ne od onakvih ljudi kakve bi mi željeli. I upravo je zadaća managera od zadanih resursa stvoriti djelo.
OdgovoriIzbrišiTeorija je prekrasna stvar - izazov je dokazati se u praksi!
Ja sam osoba koja je puna volje,energije,mašte..Stalno nešto novo smišljam,pokušavam ostvariti nekakve svoje ideje i ciljeve,nakad uspijem a nekad ne..sve je to sastavni dio života.Čovjek mora biti jak da bi krenuo dalje.Ali istina je da ne možeš sve sam,ipak trebaš pomoć od drugih! Marija G.
OdgovoriIzbrišiKalkulirati, kontrolirati, organizirati, voditi već odavno ucrtanim planom, korišten većinom, ispitan je i dokazan kao dobar.Na taj način postaješ vođa koji je dio mase (prosječan).
OdgovoriIzbrišiTrebamo li se zadovoljiti s prosječnošću ?
Pa normalno da ne.
U tom slučaju moramo preskočiti norme,nije poželjno puno vagati,a još manje biti ziheraš.
To je samo jedan je od načina da vođa iskoči iz mase.
Trebamo imati u sebi ono nešto da ljudi sa kojima zajedno radiš da uvijek budu uz tebe da ti budeš njihov vođa nijedan čovijek neželi bit prosječan trebamo uvijek biti bolji od drugih jer ako si kao oni ti si dio mase a ovako će se o tebi znati i reći če on je bio drugačiji i uspio je.Samo trebamo vjerovati u sebe i moraju ljdi sa kojima radimo vjerovati u tebe.
OdgovoriIzbrišiDominik
"Ništa nije nemoguće za onoga tko pokuša"; Najteže je pokrenuti se, upustiti se u nešto novo i možda nepoznato, ali kad kreneš dobiješ neki poticaj, hrabrost, vjeru u sebe da možeš postići što želiš u životu.
OdgovoriIzbrišiNekako se u tim tekstovima izgubio čovjek, onaj koji drži temelje svake organizacije.
OdgovoriIzbrišiPokušala sam pronaći link na jednu emisiju koja se tice ove tematike, no bezuspješno pa ću ukratko prepričati o čemu se radi. Rađeno je istraživanje u kojemu su ljudi podjeljeni u dva tima s jednakim brojem članova. Timovi su se tokom par dana u prirodi međusobno natjecali tko će kroz nepristupačan teren prije doći do zadanog mjesta. Prvi tim je bio pod strogom disciplinom, kažnjavan za loše poteze i bez nagrada. Drugi tim je za sve dobro bio nagrađivan, nije bilo tolike stege niti kazni, a večeri su za razliku od prvog tima provodili u razgovoru, međusobnom bodrenju i druženju. Pobijedio je prvi tim. I ja osobno dijelim mišljenje da katkad strah bolje potiće ljude nego poticanje osobnosti i motivacija. No isto tako smatram da će oni koji su predugo u strahu prije ili kasnije razbiti te okove na štetu onih koji su ih u to položaju držali. Možda najbolje naći zlatnu sredinu...
OdgovoriIzbrišiMartina
u ovom tekstu sam zakljucio da je za organizaciju potrebno vise ljudi ali s time da jedan čovjek mora biti na čelu te organizacije da ih sa svojim sposobnostima potakne ka željenom cilju,taj čovjek sa svojom predanoscu poslu i odgovornoscu stvara pozitivnu energiju oko sebe i daje moral ostatku svoje organizacije kako bi lakse postigli ostvareni cilj...
OdgovoriIzbrišiVeć smo ranije govorili da je stup svakog tima vođa,u ovom slučaju manager marketinga.Ako je vođa tima optimističan,pun radnog elana,volje i želje da poduči ostale u timu i ulije im samopouzdanje koje i sam ima,takav tim će uvijek biti uspješan u postizanju zadanih ciljeva.
OdgovoriIzbrišiSmatram da smo svi mi više-manje rođeni kao menageri.Ja na primjer vodim svoju obitelj ,organiziram ,dogovaram i kontroliram da li su svi izvršili svoje obaveze .Potičem ih svojim primjerom i nagradama .Naravno ,kroz život sve više učiš i samim time i bolje organiziraš i vodiš svoj tim,kako u poslu tako i u privatnom životu.
OdgovoriIzbrišiLucija K.
Sigurno da nam u menadžmentu uzori mogu biti mnoge povijesne ličnosti,jer princip je ostao isti,a povijest se ponavlja,samo smo u nekom drugom obliku.
OdgovoriIzbrišiManagement koji je naveden u vašem tekstu, ja bih podijelio na dva elementa, a to su poticaj, odnosno motivacija i organizacija. Jedno bez drugog ne mogu i jedno na drugo se nadograđuju. Poticaj, ili jednostavnije rečeno, žar u srcu čovjeka da nešto ostvari, je osnova i pokretač bez kojega ništa ne može biti ostvareno. Razna ljudska vjerovanja, želja da se dostigne nešto što će nas same učiniti velikima ili van-prosiječnima, nešto što će nas pred bogovima dovesti na mjesto isticanja, mogu biti snažan poticaj da se nešto ostvari. Motivi svakako mogu biti i pogrešni, a način ostvarivanja cilja okrutan, ali usprkos tome, puno puta se cilj ostvari. Reklo bi se da su motiv, odnosno motivacija, najbitniji element u procesu ostvarenja nekog cilja, a organizacija je drugi element koji se na ovo prvo nadograđuje. Moglo bi se reći da je bez poticaja kao pokretača i organizacije kao sredstva izvršenja, nemoguće ostvariti bilo kakav cilj.
OdgovoriIzbrišiBiti dobar menadžer danas nije nimalo lak posao, zahtjeva puno strpljenja,prilagođavanja i učenja.
OdgovoriIzbrišiČovjek sam na svijetu ne može ništa , danas je teško naći nekoga tko je dobar vođa, koji ima dobar način kako stići do željenog cilja a da mu radnici budu zadovoljni, te ih nagraditi za dobro odrađen posao.
Treba biti "umjetnik" u današnje doba i okupiti oko sebe dobar tim, ali to kad dobar menadžer uspije, samo nebo im je granica, mislim da tada ne postoji niti jedan projekt koji ne mogu odraditi.
Slažem se da bez zajedništva i menadžera kao vođe ne može. Kao što je faraon u svoje doba, za svoje ciljeve, sa svojim načinima postigao što je htio uz zajedništvo svojih ljudi tako i menadžer danas vodi ljude radi ostvarenja organizacijskih ciljeva i bez njih kao zajednice ne može kao ni oni bez njega.
OdgovoriIzbriši"Ništa nije nemoguće za onoga tko pokuša" - baš tako. Tko hoće, nađe način; tko neće, nađe ispriku.
Dalibor Gelenčer