Zona sumraka

Nebo je bilo osuto tisućama gusto rasutih zvijezda, a mjesec se činio nestvarno ogromnim dok je svojom beskrajnom puninom zauzimao čitavi sjeverni dio obzora. I tiha, plitka rijeka što je tiho protjecala uz obalu posutu gustom koprenom mlade trstike, dodatno je osvjetljavala mirnu, rano-ljetnju noć magičnim, srebrnim odsjajem. Duboka trava prerije već je bila posuta sićušnim kapljicama predjutarnje rose i unosila svježinu u oprezom raširene nosnice male skupine ljudi koja se nečujno šuljala k obali čineći se neprirodnim duhovima iz nekog drugog svijeta zalutalim u nedirnutu ljepotu prirode. Neobična svjetlost noći punog mjeseca otežavala im je zadatak i kretali su se u bezglasnom kontinuitetu strpljivih puzaja sve dok im gole ruke nisu osjetile oštrinu stabljika trstike, a srebrnkasta svjetlost rijeke na tren osvijetlila ozbiljna, bakrena lica. Iznenada, s druge obale, kakofonija cviljenja masovnih, drvenih točkova teških kola i zveckanje metalnih oklopa, nasilno je razbila idilu tišine koju je mala grupa tako duboko štovala u samim tkanjima svojih duša i najavila nadolazeću oluju koja se nadvija nad svim što je preda njom. Stotine Konkvistadora srca ispunjena hladnoćom i gramzljivošću za zlatom dolazili su uz rijeku potpuno nesvjesni male grupe ljudi koja ih proučava. Sobom su nosili oružje i smrt. Mala grupa, sada se činila beskrajno nezaštićenom i beznačajnom.

-Što učiniti Srebrna Lisice?- upitao je mladi, ponosni čovjek, očito vođa skupine, starca pored sebe čije je lice nosilo ozbiljnost desetljeća mudrosti. I on je bio miran i tih, očiju uprtih u pridošlice na drugoj obali.

-Dobio si sva izvješća naših najboljih izviđača, vjeće mudrih izabralo je tebe za našeg poglavicu, a ptice i zvjeri davno su ti donijele vijesti o strancima koji neznaju čitati njihove duhove i ne mare za poruke prirode-tiho je rekao starac okrenuvši se mladiću- sve podatke koje si mogao dobiti već imaš. Naši najbolji ljudi bit će uz tebe što god odlučio, ali sudbina cijelog našeg naroda i teret odgovornosti samo je na tebi. Hladnoću i posljedice odluke vođa nosi sam, sve drugo samo su znakovi na putu, putu kojim moraš krenuti bez obzira kakav bio njegov kraj. To je moć i odgovornost poglavice. Kročiti stazama kojim se nitko ne usuđuje.

-Ja...strah me je-iskreno je priznao mladi čovjek duboko uzdahnuvši. Teret je stisno njegova ponosna ramena. Starac se osmjehnuo, a mjesec se prelijevao u njegovim otvorenim očima.

-To je dobro-odvratio je starac- i vođa je ljudsko biće, no koristeći poruke koje dobija i vjernost ljudi koji ga slijede on pobjeđuje strah i ispunjava pjesme budućih generacija. On svladava samoga sebe i donosi odluku. Niti jedna odluka nije bez rizika, a samo hrabro srce može ga prihvatiti i krenuti dalje.

-Neka te veliki duh čuva Srebrna Lisice-rekao je mladić ponosno, sada odlučan i miran-neka bubnjevi prenesu poruku da napadamo u zoru. Nema čovjeka bez straha, no vođa usprkos njemu ide naprijed.

U istom trenutku kada je starac dao znak rukom, iz daljine se začuo duboki zov bubnjeva.

-Gospodine Katiću, gospodine Katiću- nervozno je ponavljala Sandra, drmajući mladog čovjeka zavaljenog u pokretni stolac iza spartanski urednog radnog stola, očiglednog znaka da je novi menadžer u poduzeću-svi vas već čekaju u konferencijskoj dvorani. I cijeli vaš tim je tamo. Tjednima su naporno radili da prikupe sve podatke o partneru, a izvješća ste mogli već vidjeti u našoj bazi podataka. Tvrtka je uložila milijun kuna u sustav potpore odlučivanju koji ste mogli konzultirati u ovoj polustanoj pauzi. Sudbina cijelog našeg odjela u vašim je rukama, a vi ste zaspali!

Mladi čovjek se osmjehnuo, poravnao rub savršeno skrojenog sakoa i mirno ustao iz stolice. Kakav čudan san! Donio mu je nevjerojatnu mirnoću, nakon što je pozvao polusatnu pauzu tresući se od straha koji je njegov prodajni tim odmah prepoznao. Mogao je vidjeti nemoć i u njihovim očima, izmješan s željom da budu na drugom mjestu. Partneri su bili zabrinuti i tmurni, unaprijed osuđujući ovoga neiskusnog tipa za propast cijeloga projekta.

-Ne brinite Sandra, sve je proučeno i analizirano-rekao je mladić mirno-nema čovjeka bez straha, no vođa usprkos njemu ide dalje.

Sandra je zastala zbunjeno. Što se dogodilo? To više nije onaj izgubljeni čovjek kojem je prognozirala još samo jedan mjesec u tvrtki kada propadne posao s klijentima koji čekaju u konferencijskoj dvorani. Otkuda toliko ponosa i mirnoće u njegovom glasu i kako je moguće da se čovijek promjeni u pola sata? Možda se prevarila. Mladi čovjek ostavio ju je njenim dvojbama dok je sigurnim korakom brzo prevalio put do konferencijske dvorane i uspravno ušao kroz vrata. Dočekale su ga uplašene oči vlastita tima i nadmeni pogledi klijenata.

-Oprostite na čekanju gospodo-rekao je uz osmijeh- nadam se da smo svi skupa mogli razmisliti o sitnicama koje nas razdvajaju od konačnog dogovora. Naša tvrtka i moj tim bit će vam siguran partner koji se ne ustručava krenuti stazama kojima se nitko ne usuđuje. Znanje i odlučnost mojih ljudi, u kombinaciji s vašim resursima i proizvodnjom osiguranje je uspješnosti našeg zajedničkog proizvoda koji ćemo lansirati na tržište. Znam da u usporedbi s konkurencijom izgledamo poput uplašene skupine indijanaca pred moći španjolskoga carstva, no opstanak naša oba poduzeća ovisi o našem dogovoru i našoj hrabrosti. Imajmo srca postati veliki. Napadamo!

I dok su se namrgođena lica njegovog prodajnog tima preobličavala u ikone ozarenosti, gospodin Katić uputio je siguran, upitan pogled k partnerima koji su se iznenada uspravili u dotad dosadnim stolcima i po prvi put doista pomislili da s ovim poletnim timom i njegovim vođom doista mogu uspjeti. Katić je stajao čvrsto i sigurno. Negdje tamo, daleko u daljini, mogao se zakleti da čuje prigušeni tutanj bubnjeva.

Autor: Darko Balaš

Začin svim jelima

Hipotetična situacija. Zamislite dvojicu profesionalaca kuhinje na samo za njih organiziranom natjecanju u visoko-profesionalnom odmjeravanju snaga, sa sucima beskrajno istančana ukusa koji na nepcima osjećaju svaki promil viška ili manjka nekog od ključnih sastojaka, koji sa nevjerojatnom preciznošću mogu utvrditi kemijske elemente namirnica i što je najvažnije, svi, naravno, imaju različite ukuse. Teška publika, zar ne? Neopterećeni zahtjevnošću situacije, dvojica starih majstora sklona svakoj vrsti izazova, potpuno uvjereni u svoje vješine iskovane u tisućama znojnih sati u vrelini kuhinje, s stotinama recepata koje bi vam mogli napamet izrecitirati iznenada probuđeni u gluho doba noći, hrabro se bacaju na posao. Vještine su im slične, uvjeti za rad potpuno jednaki, a sastojci koje moraju upotrijebiti u ovom virtualnom obračunu strogo su i nadgledano istovrsni. Nema reakcije znojnih dlanova potaknute neiskusnim, neistreniranim umovima, ruke su sigurne i precizno brze u baratanju posuđem i hranom, pokreti tijela rapsodija su okretnosti i snalažljivosti. U maniri vrhunskih umjetnika zadatak završavaju na vrijeme, a aranžman zgotovljenih jela mogao bi krasiti naslovnu stranicu priznatih, svjetskih časopisa. Ipak, pobjeđuje samo jedan. Znate li odgovor zašto? On je upotrijebio začin svim jelima. Ljubav. Čovjek iznad svega voli svoj posao, pristupa mu kao najdražem partneru i prijatelju, životnom saputniku bez kojega bi sve drugo potpuno izgubilo smisao. Svaki zamah žlicom, svaki pomno odabrani sastojak, slijevaju se u savršenu formu protkanu emocijama i rezultiraju neupitnom pobjedom. Zamjenimo kuhare menadžerima, a suce kupcima. Princip je u potpunosti isti. Bez obzira na stil vođenja koji se od autokratskog mijenjao do demokratskog, bez obzira na situacije koje su se mijenjale od pokretnih traka  industrije u devetnaestom stoljeću do mrežnih struktura organizacija današnjice potpomognutih silinom moderne informacijsko-komunikacijske tehnologije, menadžeri koji vole svoj posao i znaju tu emociju prenijeti na suradnike uvijek su za dužinu ljubavi ispred drugih. Sve što je zasnovano na strahu u konačnici neumitno propada, dok energija koju generira ljubav svladava i naizgled neslomljive prepreke. Ona je odgovor na svako teško pitanje, ona je razlog tisućama sati provedenih u istraživanju i učenju, na njenim krilima leži osmijeh i u situacijama neugodnih konflikata na predugim sastancima, ona premošćuje ponor između tupog očaja još jednog izgubljenog posla i volje da se pokuša ponovo. Ljubav prema onome što radi najjači je osobni motivator menadžera koji će zakonom svemirske sigurnosti neizostavno biti prepoznat od strane suradnika, a oni će isključivo u tom slučaju pronaći snagu da učine djela  koja nadilaze njihove vlastite mogućnosti. Tako se rađaju vrhunski rezultati. Sve drugo samo je šarena laža i loš nadomjestak iskonske motivacije. U konačnici, vrhovni sudac uspjeha svih današnjih poslovnih sustava,  onaj u čijim rukama počiva sudbina svakog poduzeća, a to je, naravno, kupac, odmah će prepoznati ekipu koja svoju zadaću ispunjava energijom i poletom ljubavi te će nadahnut i profesionalno odrađen posao nagraditi dugoročnom suradnjom i vjernošću. Izmislili smo tisuću recepata za uspješnost, analizirali i nadograđivali milijune rješenja za milijune različitih situacija, razbijali glave pokušavajući predvijeti sve nepredvidljive događaje, a odgovor na bilo koji problem oduvijek je bio vjerni pratitelj naših srca, tako lak i uvijek tako nedostižan u kaosu izgubljenosti koja je danas pečat naših osobnih i poslovnih života. I kao što bi rekao nesretno preminuli vođa glasovite liverpool-ske skupine The Beatles, legendarni John Lenon: "All you need is love!"

Film: https://www.youtube.com/watch?v=x9_vhYpR9xo

Autor: Darko Balaš

Kameleon

U samo praskozorje Renesanse (koja označava ponovno rođenje kulture, tehnologije i ideja u Europi), kada su nanovno otkrivena i s žudnjom proučavana monumentalna djela grčkih filozofa poput Platona i poglavito Aristotela i kada je novi duh mentalnog oslobođenja zauvijek izmjenio same temlje "Starog kontineta", 15. travnja 1452. u malom selu pokraj talijanskog grada države Firence, rođen je dječak po imenu Leonardo da Vinci. Kao izvanbračni sin seoske žene i oca koji se samo osam mjeseci nakon njegovog rođenja oženio firentinskom nasljednicom maleni Leonardo danas bi se teško mogao nazvati pripadnikom "zlatne mladeži", a izgledi za uspjeh mogli bi mu se klasificirati kao "nemoguća misija". Siromašan, svjetlosnim godinama udaljen od izvora znanja koje su u to vrijeme bili raskošni dvorovi imućnih veleposjednika i tamne hladne sobe samostana iz kojih je dopirao prigušeni zvuk umornog pera koje reproducira još jednu stranicu Svete knjige, maleni dječak morao se osloniti na čudesne spoznaje vlastitog duha. Formalnog obrazovanja nije imao, a tada obvezni, latinski jezik naučio je tek kao odrastao čovjek. Radoznao kao i svako djete, otvorenih, znatiželjnih očiju istraživao je svijet oko sebe, promatrao ljude i prirodu, te učio od životinja. Naučio je najvažniju lekciju, lekciju koju bića što ih nazivamo bezrazumskim dugim lancem evolucije prenose milijunima godina s pokoljenja na pokoljenje. Prilagodba. Ne narušiti ekosustav koji ti daje život, promijeniti se s novonastalim zahtjevima okoline i preživjeti. Nije li to ono što danas implementiramo kroz menadžment znanja u svaki individualni uspjeh, poslovni sustav, nacinalnu i svjetsku ekonomiju slaveći pritom moderne spoznaje o neizostavnoj, egzistencijski važnoj zaštiti okoliša? Jednostavnim postupkom, proučavajući prirodni svijet  oko sebe Leonardo je to uočio davno prije nas. I prilagodio se, postao vrhunski majstor, savjetnik, izumitelj, stvorio bezvremenska likovna djela poput Mona Lise i Posljednje večere. Francuski kralj Franjo prvi nazvao ga je čovjekom s najvećim znanjem na svijetu. Zapamtimo ove rječi velikog Leonarda: "Cijelo naše znanje izvire iz naših opažanja." Vratimo se menadžmentu i prodaji, neka djela velikog umjetnika odjekuju stazama povijesti i zauvijek slave veličanstvenost nadahnuća slobodnog, ljudskog duha. Kada pomislim na modernog menadžera prodaje, prva asocijacija koja mi nepozvana zaigra u umu je kameleon. Malena je to životinjica, izgleda ne baš ugodna oku, ali fantastičnih  sposobnosti. Naširoko je poznata njena sposobnost mijenjanja boje kože, toliko da je postala sinonim za prevrtljivost. Međutim, istina je, kao što to uvijek biva, pomalo drukčija. Mijenjanje boje kože kameleon koristi za komunikaciju s pripadnicima iste vrste i na taj način pokazuje raspoloženje i osjećaje dodatno ih naglašavajući neverbalnom komunikacijom. Tko je tome bliže od uspješnog menadžera prodaje? Prilagoditi se kupcu, razumjeti njegove osjećaje i želje, shvatiti raspoloženje i razumjeti emocije svakog pripadnika prodajnog tima, vješto balansirati između čekića očekivanja top menadžmenta i nakovnja stvarnih mogućnosti, poznavati tisuće različitih konverzacijskih tema za svaki prodajni razgovor, biti multidisciplinaran u rješavanju problema koje nitko drugi ne može i ne želi rješiti i uz to održavati uvijek isti raspored facijalnih mišića koje nazivamo osmjehom, može jedino kameleon. Isto kao što je kameleonu potrebno nekoliko sekundi da se prilagodi okruženju, na jednak način mora reagirati i menadžer prodaje u vratolomnoj utrci radnoga dana. Mora biti sposobni kameleon koji se vozi u bolidu Lewisa Hamiltona s potrebom prilagodbe svakom zavoju. Prilagodba znači život ili smrt, razliku između slavljeničkih truba prodajnog uspjeha i tmurnog izvješća katastrofalne bilance. Očekivanja su velika, a vremena malo. Zato, menadžer mora biti čovjek drukčiji od drugih, učiti u svakoj situaciji, poznavati velike primjere iz povijesti i uočavati poruke iz okoline. Kameleon. Ostavimo ga sada, neka spozna svaku liniju dlana potencijalnog kupca, svaki vidljivi trag kupčeva raspoloženja i vješto promjeni sebe u nastojanju ostvarenja uspješne komunikacije. Na kraju krajeva, on to može u nekoliko sekundi, zar ne?
Zanimljiv film : https://www.youtube.com/watch?v=KMT1FLzEn9I
Autor: Darko Balaš

Kad se male ruke slože

Jeste li čuli za čovjeka po imenu Imhotep? Ne, ne onaj zli čarobnjak  stasa ugodna  ženskim očima od 9-99 iz mlakih, ljetnjih, holywood-skih uspješnica Mumija 1-2, već persona čiji se uspješno obavljeni posao u najmanju ruku može izjednačiti s čistom, primjenjenom magijom. Tada, u sam osvit civilizacije, ljeta gospodnjeg 2686. prije Krista na ponosni tron staro-egipatskog kraljevstva i uz blagoslov boga sunca Ra zasjeo je faraon Zoser, utjelovjenje boga Horusa na zemlji i sam božansko biće, voljeni vođa i vrhovni sudac. Svidjelo se ovo njemu, ljudski ego nije niti do danas značajnije evoluirao, pa je čovjek odlučio da i nakon smrti obavlja sve ove zahtjevne funkcije i naravno, bude na raspolaganju kako svome narodu, tako i bogovima. Načinit će fantastičan pothvat! Konstruirat će građevinu koja će mu biti direktan kanal sa sazvježđima s kojih su bogovi došli u tamnim dubinama vremena i ujedno podsjetnik tisućama budućih generacija kako je njihov voljeni vođa zauvijek s njima i prati njihove živote u milenijumima koji dolaze. Hm, grandiozna ideja još grandiozniog ega, no nimalo lak zadatak. Što mu treba? Sumerani su mu u naslijeđe ostavili način udruživanja ljudi koji danas zovemo organizacija i koja služi da bi se ostvarili pothvati koje individua nikada ne bi mogla svladati sama. Odlično, ljudi i pogrbljenih leđa nikada ne manjka, no treba mu netko na koga se može osloniti i tko će usmjeravati njegovu bogovima danu želju u smjeru realizacije. Treba mu pravi menadžer čija će snalažljivost, intuicija, predanost poslu i odgovornost biti siguran temelj za ostvarenje dotad nezamisliva cilja. Tko je za to bolji nego njegov vjerni savjetnik Imhotep čija je inteligencija nadaleko poznata, a liječničke vještine legendarne?! I tako, praotac svih menadžera, vjerni savjetnik i osoba od povjerenja uspješno je zgotovila posao. Rezultat je vidljiv i danas kao što to svjedoči slika objavljena ispred ovoga teksta. Rodio se menadžment. Upravljanje ljudima radi ostvarenja organizacijskih ciljeva. Na svu sreću, puno se toga promijenilo od razdoblja simpatičnog nam Imhotepa, motivacijske tehnike koje menadžeri danas primjenjuju u modernim poduzećima oslanjaju se na poticanje osobnosti ne više na strahu od kazne, projekti su manje grandiozni i vremenski dohvatljiviji, leđa su uspravljenija. No, osnovni pricip ostao je isti. Kako čovjek može ostvariti djela koja nadilaze i njegove najsmjelije snove? Puno udruženih ruku i umova, vođenih sposobnim pojedincima koji planiraju, organiziraju, vode i kontriliraju, sposobno je izgraditi piramide, istraživačke flote jedrenjaka, izgraditi utvrde i gradove, poslati čovjeka na Mjesec, učiniti računalo dostupno svakom čovjeku i izvući zemlju iz dugogodišnjeg recesijskog ponora. Možemo li kao moderni menadžeri naučiti nešto od starog, dobrog Imhotepa? Naravno, ako čovjek prvenstveno ima zadovoljavajuću količinu samopouzdanja i hrabrosti, voljan je biti uporan i predan, zna prenijeti energiju svoje karizme na najbliže suradnike i pravilno ih motivirati, niti spomenik koji će trajati tisuće godina nije nedostižan. Učenje, predanost, vjera u sebe i svoje suradnike temeljne su vrline menadžera. Aleksandar Makedonski, legendarni, grčki vojskovođa koji je proširio Helenizam duboko na istok i povezao nebrojene civilizacije, pod čijim je sandalama bio tada cijeli, poznati svijet i koji je tada imao samo 26 godina, rekao je :"Ništa nije nemoguće za onoga tko pokuša."

Film: http://www.youtube.com/watch?v=6J95G_wX76Q&feature=related

Autor: Darko Balaš

Ponos i predrasude

I

Odakle krenuti? Najbolje od početka. Kao što je rekao slavni američko-španjolski književnik George Santayana: "Oni koji se ne sjećaju prošlosti, osuđeni su ponoviti je." Ponekad to i nije tako loše, jer, poznavajući onu narodnu: "Ponavljanje je majka znanja", utvrđivanje činjenica vodi k jasnijoj spoznaji. Paradoks, zar ne? Kao i sa tisućama stvari koje je stvorio čovjek, u skladu sa njegovom podvojenom psihologijom, koktelom racionalnosti i iracionalnosti, slabosti i snage, kukavičluka i neopisive hrabrosti, trenutcima svemirske lucidnosti i trenutcima nespoznajne magle, i prodaju prate dvije, na prvi pogled, dijametralno sukobljene imenice. Ponos i predrasude. Prevara, nametanje, prodajne prezentacije kojima je isključiva namjena 'fire and forget' dok kupcima koji su psihološki prevareni ostaje gorak okus u ustima i obvezujuća misao koja se s trncima uspinje uz ukočeni kičmeni stub i odzvanja u umu big benovskim rječima zakleteve :"Nikada više, zadnji put me je natjerala na ovo sra....", uspješni prodavač se rađa i postiže rezultate kombinacijom lisičije ljigavosti i pseudo-psihološke primjene alkemijskih formula koje čuva po cijenu života, predrasude su koje prodaju prate još od kada je nastala u tamnim dubinama evolucije kada je prvi neandertalac, pokušavajući uobličiti nekoliko neartikulitranih glasova kojima je bio obdaren, zamijenio svoj kremeni nož koji je značio razliku između punog trbuha i dana neopisive, tupe gladi  za sjajni, opčinjavajuće svjetlucajući biser koji je nekom čudnom igrom nemilosrdnih bogova završio kod njegovog najljućeg suparnika u lovu i čije se lice podmuklo ceri izabranici njegova srca u čijim je očima biserni odsjaj poprimio alarmatnu uzbunu nemogućnosti produžetka vrste. Ne,nema alkemije i tajne, nema isključive želje za prevarom i brzim bjegom u nepoznatom smjeru, prodaja se, kao i sve drugo što označava vrhunsku profesionalnost i ozbiljnost, mukotrpno i dugo uči. Kada me učenici na jednoj od naših dugotrajnih, spoznajno-ispunjavajućih seansi upitaju: "Profesore, znate li sve o prodaji?", ja im odgovaram :"Naravno da ne, prodaja se uči svakim susretom, svakim kontaktom kada želimo nekome objasniti svoju novu ideju i ispuniti treću Maslow-ljevu potrebu za pripadanjem, svakim novim, poslovnim pregovorima u kojima želimo dogovoriti profitabilan posao i postati "zvjezda u usponu" svoje tvrtke, svakim susretom s namrgođenim provoditeljem zakona koji se neobjašnjivo stvorio kraj našeg automobila baš kada smo za neznatnih pedeset kilometara ponosno nadmašili glupi bijeli krug s crvenim obrubom u kojem smo na sekundu ugledali broj 70. Prodaja je svuda oko nas, u tvrtci, u obitelji, na fakultetu, u školi, na šarenim policama tržnice ispunjene kakofonijom tihih i ne tako tihih glasova bakica koje se kunu u svježinu i organsko porijeklo svojih namirnica, čak i našim vlastitim umovima kada si "prodajemo" još jedno obećanje da od sutra, ali ovaj put zasigurno, prestajemo pušiti." Prodaja je proces koji se uči i nema nikakve razlike u psihologiji učenja od one u postizanju vrhunskih, sportskih rezultata. Upornost, stalno nadograđivanje proučavanjem najnovijih dostignuća, sudjelovanje u prodajnim situacijama i što je najvažnije, uvijek ponovno ustajanje nakon neizbježnih nokauta neuspjeha. Dobra prodaja, rezultat je ukupnosti svih ovih čimbenika. Sve ostalo su predrasude. S druge strane ponos. Što bi se dogodilo da prije spomenuti neandertalac nije trampio nož za biser koji je zapao za oko njegovoj dragoj i tako se nezgodno nalazio u rukama prvog konkurenta? Bi li legao zadovoljan sa spoznajom da mora krenuti u novu potragu za izabranicom koja će osigurati njegovo osobno produženje nakon života? Naravno, da ne bi. Prodajom je osigurao produženje vrste. Kroz dugu povijest ljudske trgovine, od žitarica i stada ovaca Sumerana koje su mijenjali za drugu dragocjenu robu i iz kojeg razloga su razvili kotač kao jedan od najvećih izuma civilizacije, preko puta svile kojim su u neposredni kontakt dolazila društva zapada i istoka, do modernog završetka lanca vrijednost preko kojeg posluju svjetske korporacije i omogućavaju širenje vrhunske tehnologije, prodaja je onaj, najvažniji, poslijednji korak koji omogućava napredak, razmjenu ideja i isplatu plaća. Bez završnog koraka prodaje, proizvodi bi se gomilali na skladištu uzrokujući nesagledive fiksne troškove, vrhunski ekonomisti koji nabavljaju materijale, inženjeri koji osmišljavaju najmoderniju tehnologiju u odjelima za istraživanje i razvoj, inženjeri i radnici u odjelima proizvodnje, srednji i top menadžment koji se bave misijom, vizijom, ciljevima i programima, svi kotačići u mehanizmu poslovnog sustava, ostali bi bez realizacije, bez prihoda, bez dobiti i profita, i u konačnici, bez plaće. Isto tako, istrunulim i neprodanim rajčicama, baka s tržnice ne bi uspjela pokrpiti duboki rasjed između mršave mirovine i konstantno rastućih troškova života. Treba li biti ponosan na zanimanje prodavač, bez obzira bila to baka na tržnici, trgovkinja u lokalnoj trgovini cipela ili menadžer prodaje koji je upravo dogovorio prodaju i instalaciju milijunskog poslovnog sustava? Odgovor se nameće sam. Treba svladati predrasude i biti ponosan na poslove u svezi prodaje, jer je ona onaj završni korak koji zatvara lanac vrijednosti i osigurava egzistenciju milijunima ljudi u pozadini. I ostavimo u razmišljanju našeg mladog menadžera sa slike, neka objasni ove dvije kontradiktorne imenice novim pojačanjima svog prodajnog tima za koje sprema edukacijsku prezentaciju.

Dobrodošli, Welcome, Benvenuti, Willkommen, مرحبا بكم

 Na ovom blogu bavit ćemo se temama iz modernog menadžmenta i prodaje, te pokušati objasniti svaki pojam ponaosob i pronaći poveznice i zanimljivosti koje označavaju ovo nadasve široko i bogato područje današnjeg poslovanja. Promatrat ćemo ove pojmove kroz njihove povijesne aspekte, utjecaje na naš svakodnevni život i dobro se zabaviti. Nastojat ćemo ne opterećivati čitatelje pompoznim citiranjem definicija i učiniti razumljivijim i prihvatljivijim svijet suvremenog poslovanja. Neka ovo bude jedan nov pristup sagledavanju činjenica i dobra podloga motivaciji mladih ljudi i svih onih koji se takvima osjećaju da na menadžment i prodaju ne gledaju kao na nešto apstraktno, suhoparno i isključivo usmjereno konzumerizmu. Sve ljudske djelatnosti oslanjaju se na ljude, njihovu energiju, inteligenciju, polet i ideje. Pogotovu menadžment i prodaja. A dubina ljudske kreativnosti, želje za samoostvarenjem i znanjem neizmjerno je duboka. Potječe od samih, maglovitih rubova nastanka civilizacije. Ipak, još uvijek traje utrka za otkrivanjem novih obzora u svakom području ljudskog djelovanja, a pogotovu u sagledavanju našeg unutarnjeg bića. I neće nikada prestati. Neka i ovaj blog bude obilježje ovih procesa, neka otvori naša srca i umove nekim starim i nekim novim idejama. Uvijek ima novih obala koje treba otkriti, čak i u dobro dokumentiranim i istraženim područjima. Krenimo zajedno.
Na slici: Kristofor Kolumbo, 12.10.1492. 2:00 iskrcava se na otoku koji naziva San Salvador ("Sveti Spasitelj") iako točan položaj iskrcavanja niti do danas nije precizno utvrđen. Santa Marija, Pinta i Nina napokon pronalaze spasonosnu obalu nakon dva i pol mjeseca plovidbe tada neistraženim Atlantikom u potrazi za zapadnim putem u Indiju.