Male tajne velikih majstora

Jeste li čuli za čovjeka po imenu Adolph Freiherr von Knigge? Njemački je to gospodin iz 18. stoljeća čija baština odjekuje kroz stoljeća burne povijesti svakog uglađenog kontakta, formalnih sastanka prvo u polutamnim prostorijama balskih dvorana osvjetljenih plinskim svjetlima i sramežljivim osmjesima savršeno odjevenih dama strogo kontroliranih i provođenih manira, potom u tek uspostavljenim veleposlanstvima probuđenih i stvorenih nacinalnih država 19. stoljeća koje su prekrile teritorij cijele Europe i definirale odnose lijepog ponašanja kroz sve protokolarne kontakte u trgovačkim društvima koja su potaknuta razvojem industrijske revolucije i modernog prijevoza željeznicom stvarale obrise poleta društvenog uređenja koje nazivamo kapitalizam. Prvo na "Starom kontinentu", a nakon drugog, svjetskog rata i na području čitave nam plavetne kugle koju nazivamo "Zemlja", knjiga koju je napisao ovaj čovjek zauvijek je utkala neka nepromjenjljiva i neka promjenjljiva pravila interpersonalnih odnosa koja razlikuju profesionalca od osobe čije ponašanje najblaže rečeno možemo nazvati "neprikladnim". Knjiga se zvala "O ophođenju s ljudima" i već te 1788. godine kada je tako sudbonosno napisana, postala je pravi bestseler i do naših dana, naravno uz prilagodbe i promjene, definira pravila lijepog ponašanja u svakoj prigodi u privatnom, a pogotovu u poslovnom životu. Znate li o čemu je riječ? Naravno, ne treba dugo pogađati, čovjek je stvorio čvrste temelje jednog fenomena i vodiča kroz zavojite glavolomke odabira prave reakcije, pokreta, riječi i odijevanja u svim formalnim i neformalnim interakcijama ljudi, a koji nazivamo francuskom rječju "Bonton". "Dobar ton" neizostavni je ključ koji otvara ponekad čvrsto zatvorena vrata stjecanja dobrog, profesionalnog image-a koji nas razlikuje od gomile i sivila masa onih čiji maniri i ponašanje pripadaju u dubine vremena i tamne pećine neandertalaca gdje odjekuju grleni glasovi nadjačavanja nad siromašnim plijenom nedostatnim da zadovolji uvijek nezasitne potrebe konstantno praznog želuca. Sasvim je lako biti dio te mase, za to nije potreban nikakav napor niti učenje, no biti gospodin (ili gospođa, gospođica po najsvježijem Bontonu pripada ropotarnici povijesti)  biti drukčiji i kulturan onaj je tajni sastojak koje vaše "jelo" profesionalnih i privatnih odnosa čini primamljivim i prijemčivim svakom, pa i najistančanijem okusu. Lijepo i pravilno ponašanje mora krasiti svakog čovjeka koji nastoji postići nadprosječne uspjehe u bilo kojoj djelatnosti poslovnog svijeta. Ogromno je to bogatstvo unutarnjeg odnosa prema samome sebi i projiciranje tog odnosa u svakom kontaktu bio on poslovan ili ne. Naučiti osnove Bontona trebala bi biti prva lekcija svakog formalnog obrazovanja koje otvara put mladim ljudima i onima koji se tako osjećaju u komplicirane zakutke međuljudskih odnosa jer svaki posao počinje i završava komunikacijom ljudi, čak i u današnja, visoko-tehnološka vremena interneta, e-maila i facebook-a. Poznavanje pravila lijepog ponašanja neće samo podići ugled čovjeka koji ih koristi u očima drugih geometrijskom progresijom, već će biti i dodatni element poboljšanju tako krhkih i presudnih osobina za uspjeh svakog pojedinca, a koje nazivamo sigurnost i samopouzdanje. Oboružan znanjem "malih tajni velikih majstora" menadžer je na pravom putu da kolegama, a pogotovu klijentima pruži sigurno utočište kvalitetnih odnosa i oslonac za dugotrajnu suradnju. Pravilno se postaviti, zadržati mirnoću i samopouzdanje, lijepo se ponašati i prezentirati svu raskoš vlastitog intelekta i profesionalnosti od presudnog je značenja za zasljepljujući sjaj vlastite individue u oceanu prosječnosti koja nas zapljuskuje smećem zaborava s ekrana tv prijemnika, internet portala i tabloida sumnjive kvalitete. Oduvijek je kvaliteta lijepog ponašanja označavala marginu između nesnošljivih pogleda ispunjenih gnušanjem i toplih pozdrava i ponovnih poziva na novi poslovni sastanak, prijem ili neizostavni, društveni događaj. Postanite prepoznatljivi biser elegancije i profesionalnosti koji će svojim sjajem izazivati divljenje u svakom međuljudskom kontaktu. Biblija zbori: "Na početku bjaše riječ". Neka ona bude simfonija sigurnosti i tečnosti i neka zajedno sa ponašanjem bude vaš čvrsti oslonac u stvaranju poslovnog i privatnog života koji zaslužujete.

Autor: Darko Balaš

U zoni

Otkuda dolaze znanje i uspjeh? Pitanje je to koje danas muči svakog čovjeka bez obzira na posao kojim se trenutno bavi. Živimo u čudesnom svijetu koji svakim danom nudi sve više informacija, recepata u tisuću i jednoj lekciji kako zasjesti na vrh piramide i kontrole nad nevjerojatnim kaosom koji nazivamo svakodnevica. Seminari, knjige, ustanove formalnog obrazovanja, razni gurui i svemogući medij komunikacije internet, govore nam da slijedimo neki od milijun savjeta koji će disciplinarnom primjenom sigurno poboljšati nezadovoljavajuće performanse zbog kojih smo i krenuli na put usvajanja znanja. Ima li u tome imalo istine? Daleko smo dogurali od vremena kada su knjige bile rezervirane samo za šačicu odabranih koji su tu beneficiju dobijali "sretnim" rođenjem u plemićkoj obitelji ili mukotrpnim odricanjem i tisućama sati provedenim u sporim potezima pera koja kaligrafskom ljepotom ispunjavaju neko od zabranjenih dijela čiji se tajnoviti sadržaj čuvaju daleko od očiju običnih smrtnika. Još tamo u petnaestom stoljeću, nakon znamenitog  izdavanja prve biblije 1455. godine, izumitelj tiskarskog stroja, njemački obrtnik i poduzetnik Johannes Gutenberg izjavio je: "Iz toga će isteći izvor istine!". Naravno, mislio je na široku dostupnost tiskanih djela koja će svakom čovjeku omogućiti da podigne pogled iz nesigurnih zabluda neznanja i učini planet sigurnijim mjestom uz više spoznaje, znanja i na kraju mudrosti. Danas, kada je ta istina zatvorila puni krug i nalazi se svuda oko nas dostupna na milijunima stranica elektronskih medija, tisućama edukacijskih emisija na tv ekranima i svim već pobrojanim medijima, pomalo se doima kao da smo ponovno na početku. Naime, teško je iz Eldorada informacija kojima smo bombardirani u svakom trenutku izdvojiti one koje su temeljne u našem nastojanju da usvojimo znanje presudno za postizanje kako osobnog, tako i organizacijskog uspjeha. Kako količina informacije eksponencijalno raste svake sljedeće sekunde, tako se tajnoviti put uspjeha gubi negdje daleko u daljini, skriven u nemogućnosti pravog odabira između tisuća dostupnih alternativa. Ako um promatramo kao neodvojivi dio ljudskog bića koji zanemarivanjem neumitno atrofira i postaje neuporabljiv, kostantna konzumacija novih i novih znanja nameće se kao nezamjenjljiv antibiotik ovom nepoželjnom stanju. I naravno da je konstatno učenje i čovjekov i organizacjin jedini put u održavanju izvora mladosti i promjene koji su jedina obrana od neumitnog propadanja i smrti zadržavanja statusa quo i dizanja ruku u nemoći kada se svaka nova lekcija i vještina čine nepremostivim izazovom. No, je li tu prava istina o uspjehu? Da li gigabajti podataka osiguravaju siguran potpis na poslovnom ugovoru i egzistenciju ispunjenu osobnim zadovoljstvom i onim znanstveno nedefiniranim, tako poželjnim stanjem koje nazivamo sreća i koje se doima da je tu, nadohvat ruke, ali uvijek iza još jednog položenog ispita, još jedne pročitane knjige i još jednog sigurnog, dogovrenog posla? Odgovor je: naravno da, ali samo djelomično. Pravi odgovor nalazi se "U zoni!" Zona je stanje koje dolazi iznutra, zona je osjećaj u kojem se život čini kao najzavodljivija ljubavnica u čijem zagrljaju nestaje glavobolja svakodnevnih problema i nijedan vrh nije previsok. Nema čovjeka koji nije bio njen gost, ponekad samo na tren, kada se činilo da imamo odgovor na svako pitanje i ideju za svako rješenje. Um nam je bio ispunjen nekom nevjerojatnom mudrošću za koju nismo niti znali da postoji, a svakodnevnica rada i otklanjanja problema više nije bila sivilo sukoba i neprestanih, dosadnih ponavljanja. Zona je odgovor na sve velike uspjehe u životu, sportske rezultate koji nadmašuju ljudske fizičke mogućnosti, stvaranje veza i mreža poznanstava za koje smo mislili da ih nikada nećemo ostvariti, polaganja desetina ispita u nevjerojatno kratkom roku koji svi smatraju nemogućim i ostvarivanja nivoa prodaje koji se čine svemirski udaljenim od prosječnih. Zona je stanje životnog pobjednika! Nju ne kreira internet niti ubrzani tečaj knjigovodstva. Ona se nalazi u svakom od nas. Može ju kreirati jedino prihvaćanje sebe kao snažnog bića mudrosti i ljepote koje nije pognuto pred teretom predrasuda i neprestanog straha. I ona se širi kada druge vidimo takvima, pogotovu ljude kojima pokušavamo prenijeti viziju poslovanja i zajedničke suradnje. Nije to samopouzdanje niti odglumljena igra autoriteta, to je stanje čistog znanja da imamo nevjerojatne potencijale koji čekaju samo naš poziv i otvaranje prema sebi s ljubavlju i poštovanjem. Znajmo tko smo i to znanje prenesimo na naše suradnike, jedini je to put koji vodi sreći i uspjehu. I zona nije stanje uma već osjećaj, senzacija koja prožima cijelo naše biće elektricitetom iščekivanja, energijom koju ne mogu uništiti svakodnevni rituali besmislenih ponavljanja repetitivnih zadataka. Zonu nećemo morati objašnjavati našim suradnicima i ljudima za koje smo odgovorni, ona sama usmjerava njihova srca u našem zajedničkom naporu da stvorimo bolje sutra. Ona neće pokleknuti pred sivilom svakodnevnice i razbiti se o zidove malograđanštine, sebičnosti i neznanja. Ona otvara vrata mogućnosti i ostvarenje želja koje smo potiho i s nevjericom prizivali u svojim najiracionalnijim i dječje-maštovitim snovima.

Autor: Darko Balaš

Per aspera ad astra

27.2.1967. bio je značajan datum u ljudskom nastojanju širenja granica svoje spoznaje na skoro neposredno okruženje u tamnim prostranstvima svemira. Bile su to godine dotad neuporedivog, beskompromisnog natjecanja u utrci istraživanja okolnog nam bezzračnog prostora između američke administracije i tadašnjeg drugog diva na svjetskoj, političkoj pozornici, sada nepostojećeg i dezintegriranog kolosa komunističke orijentacije; bivšeg Sovjetskog Saveza. Konkurencija i prestiž tjerali su oba sustava na naprezanje do samih materijalnih i psiholoških limita sve u želji osiguranja mjesta u analima planetarne povijesti. Naravno, ovo natjecanje imalo je i svoje žrtve. Bila je to tročlana posada Apollo-a 1 koja je u strašnom požaru kabine žrtvovala najvrijedniji dar svemira; vlastiti život. Ovo nije zaustavilo ljudsko nastojanje u istraživanju, analizi i otkrivanju dotad neobjašnjivih tajni prirode koja pred najznačajniju ljudsku karakteristiku, a ona je svakako istraživačka znatiželja, postavlja iznova i iznova, nove i nove izazove. Dotaknuti zvijezde, prići bliže, otkriti neznano, konstantni je put promjene kojim kročimo kao svaka neovisna individua i kao svaka stvorena organizacija koja bi trebala pomagati pojedincu da bude više od svojih ograničavajućih mogućnosti. Taj put je težak i posut neizbrojivim zaprekama. Kako piše na memorijalnoj ploči u sjećanje na tročlanu posadu Apollo-a 1 i kako govori mudra latinska izreka rimskog državnika, filozofa i pisca Seneke: "PER ASPERA AD ASTRA" ili prevedeno i prilagođeno na naš jezik: "Preko trnja do zvijezda", upornost na kraju mora rezultirati smanjenjem broja tih zapreka. U svijetu u kojem živimo, a kojeg definiraju trendovi globalizacije, sveopće nesigurnosti i zbunjenosti, izazovi pred kojima stojimo u našim organizacijama problemi su stvaranja radnih sredina s mogućnošću odgovora na nepoznanice koje okolina gotovo u dnevnom ritmu postavlja na apsolutno, svakom koraku. Kaotične izmjene ponude i potražnje, stres i konstantni pritisak užurbanosti prilagodbe novim, svakodnevnim trendovima na tržištu zahtijevaju nevjerojatnu koordinaciju svakog člana organizacije i postavljaju multiplicirani osjećaj odgovornosti na ljude zadužene za njihovo vođenje. Konflikti i nezadovoljstvo redovita su pojava, a obje te značajke znatno utječu na našu sposobnost normalnog funkcioniranja kako u radnim, tako i u privatnim segmentima života. Ponekad se gotovo čini da se sve oko nas neumitno raspada pod naletom nesigurnosti bilo kakvog objektivnog planiranja i bilo kakve svrsishodne reakcije. Budućnost nikada nije bila ovakvog intenziteta nepredvidljivosti. Kao i uvijek, povijest kao učiteljica života nudi nam zadovoljavajuće odgovore. Sjetimo se svih žrtava napretka, svih utrošenih sati, energije i entuzijazma u otkrivanju i djelića odgovora koji će objasniti naše mjesto pod zvijezdama. Strah od nepoznatog sasvim je normalna pojava, no možemo ga svladati i ići dalje bez obzira na težinu zapreka koje nam se čine nepremostivim. To moramo učiniti zajedno, sada kao nikada prije, surađujući, dijeljeći spoznaje i uvažavajući jedni druge bez obzira na položaj na hijerarhijskoj ljestvici kako društva tako i poslovnih organizacija. Naša potraga mora se okrenuti ovaj put prema unutra, otkriti ljudsku toplinu i podršku koja je oduvijek u nama i koja čeka negdje u našim srcima, zaboravljena i sama. Otklonimo beznađe i letargiju, uvažavajmo jedni druge i dijelimo s oduševljenjem ideje svakog pojedinca. Energija za pobjede, entuzijazam i zanos nisu nestali, njih ništa ne može uništiti. Uvažavajući i poštujući druge još ćemo više pridonijeti razvoju razumijevanja i tolerancije koji jedini rađaju podršku tako potrebnu u egzistenciji konstantne napetosti. Ovaj izazov nije nimalo lak, najveća njegova komponenta je svladavanje tvrđave straha koju nazivamo ego i koji u svojoj beznadnoj nesigurnosti posvuda stvara vanjske i unutarnje neprijatelje. Hoćemo li odustati, pokleknuti na putu evolucije i međusobno podići zidove neznanja ovisi isključivo o nama i o našoj spremnosti da se otvorimo prema drugima. Svaki put posut je trnjem no, ako podignemo glave pognute teretom sumnje, otuđenosti i bijesa, daleko tamo u visini ugledat ćemo neugasivi sjaj zvijezda.

Autor: Darko Balaš 

Zona sumraka

Nebo je bilo osuto tisućama gusto rasutih zvijezda, a mjesec se činio nestvarno ogromnim dok je svojom beskrajnom puninom zauzimao čitavi sjeverni dio obzora. I tiha, plitka rijeka što je tiho protjecala uz obalu posutu gustom koprenom mlade trstike, dodatno je osvjetljavala mirnu, rano-ljetnju noć magičnim, srebrnim odsjajem. Duboka trava prerije već je bila posuta sićušnim kapljicama predjutarnje rose i unosila svježinu u oprezom raširene nosnice male skupine ljudi koja se nečujno šuljala k obali čineći se neprirodnim duhovima iz nekog drugog svijeta zalutalim u nedirnutu ljepotu prirode. Neobična svjetlost noći punog mjeseca otežavala im je zadatak i kretali su se u bezglasnom kontinuitetu strpljivih puzaja sve dok im gole ruke nisu osjetile oštrinu stabljika trstike, a srebrnkasta svjetlost rijeke na tren osvijetlila ozbiljna, bakrena lica. Iznenada, s druge obale, kakofonija cviljenja masovnih, drvenih točkova teških kola i zveckanje metalnih oklopa, nasilno je razbila idilu tišine koju je mala grupa tako duboko štovala u samim tkanjima svojih duša i najavila nadolazeću oluju koja se nadvija nad svim što je preda njom. Stotine Konkvistadora srca ispunjena hladnoćom i gramzljivošću za zlatom dolazili su uz rijeku potpuno nesvjesni male grupe ljudi koja ih proučava. Sobom su nosili oružje i smrt. Mala grupa, sada se činila beskrajno nezaštićenom i beznačajnom.

-Što učiniti Srebrna Lisice?- upitao je mladi, ponosni čovjek, očito vođa skupine, starca pored sebe čije je lice nosilo ozbiljnost desetljeća mudrosti. I on je bio miran i tih, očiju uprtih u pridošlice na drugoj obali.

-Dobio si sva izvješća naših najboljih izviđača, vjeće mudrih izabralo je tebe za našeg poglavicu, a ptice i zvjeri davno su ti donijele vijesti o strancima koji neznaju čitati njihove duhove i ne mare za poruke prirode-tiho je rekao starac okrenuvši se mladiću- sve podatke koje si mogao dobiti već imaš. Naši najbolji ljudi bit će uz tebe što god odlučio, ali sudbina cijelog našeg naroda i teret odgovornosti samo je na tebi. Hladnoću i posljedice odluke vođa nosi sam, sve drugo samo su znakovi na putu, putu kojim moraš krenuti bez obzira kakav bio njegov kraj. To je moć i odgovornost poglavice. Kročiti stazama kojim se nitko ne usuđuje.

-Ja...strah me je-iskreno je priznao mladi čovjek duboko uzdahnuvši. Teret je stisno njegova ponosna ramena. Starac se osmjehnuo, a mjesec se prelijevao u njegovim otvorenim očima.

-To je dobro-odvratio je starac- i vođa je ljudsko biće, no koristeći poruke koje dobija i vjernost ljudi koji ga slijede on pobjeđuje strah i ispunjava pjesme budućih generacija. On svladava samoga sebe i donosi odluku. Niti jedna odluka nije bez rizika, a samo hrabro srce može ga prihvatiti i krenuti dalje.

-Neka te veliki duh čuva Srebrna Lisice-rekao je mladić ponosno, sada odlučan i miran-neka bubnjevi prenesu poruku da napadamo u zoru. Nema čovjeka bez straha, no vođa usprkos njemu ide naprijed.

U istom trenutku kada je starac dao znak rukom, iz daljine se začuo duboki zov bubnjeva.

-Gospodine Katiću, gospodine Katiću- nervozno je ponavljala Sandra, drmajući mladog čovjeka zavaljenog u pokretni stolac iza spartanski urednog radnog stola, očiglednog znaka da je novi menadžer u poduzeću-svi vas već čekaju u konferencijskoj dvorani. I cijeli vaš tim je tamo. Tjednima su naporno radili da prikupe sve podatke o partneru, a izvješća ste mogli već vidjeti u našoj bazi podataka. Tvrtka je uložila milijun kuna u sustav potpore odlučivanju koji ste mogli konzultirati u ovoj polustanoj pauzi. Sudbina cijelog našeg odjela u vašim je rukama, a vi ste zaspali!

Mladi čovjek se osmjehnuo, poravnao rub savršeno skrojenog sakoa i mirno ustao iz stolice. Kakav čudan san! Donio mu je nevjerojatnu mirnoću, nakon što je pozvao polusatnu pauzu tresući se od straha koji je njegov prodajni tim odmah prepoznao. Mogao je vidjeti nemoć i u njihovim očima, izmješan s željom da budu na drugom mjestu. Partneri su bili zabrinuti i tmurni, unaprijed osuđujući ovoga neiskusnog tipa za propast cijeloga projekta.

-Ne brinite Sandra, sve je proučeno i analizirano-rekao je mladić mirno-nema čovjeka bez straha, no vođa usprkos njemu ide dalje.

Sandra je zastala zbunjeno. Što se dogodilo? To više nije onaj izgubljeni čovjek kojem je prognozirala još samo jedan mjesec u tvrtki kada propadne posao s klijentima koji čekaju u konferencijskoj dvorani. Otkuda toliko ponosa i mirnoće u njegovom glasu i kako je moguće da se čovijek promjeni u pola sata? Možda se prevarila. Mladi čovjek ostavio ju je njenim dvojbama dok je sigurnim korakom brzo prevalio put do konferencijske dvorane i uspravno ušao kroz vrata. Dočekale su ga uplašene oči vlastita tima i nadmeni pogledi klijenata.

-Oprostite na čekanju gospodo-rekao je uz osmijeh- nadam se da smo svi skupa mogli razmisliti o sitnicama koje nas razdvajaju od konačnog dogovora. Naša tvrtka i moj tim bit će vam siguran partner koji se ne ustručava krenuti stazama kojima se nitko ne usuđuje. Znanje i odlučnost mojih ljudi, u kombinaciji s vašim resursima i proizvodnjom osiguranje je uspješnosti našeg zajedničkog proizvoda koji ćemo lansirati na tržište. Znam da u usporedbi s konkurencijom izgledamo poput uplašene skupine indijanaca pred moći španjolskoga carstva, no opstanak naša oba poduzeća ovisi o našem dogovoru i našoj hrabrosti. Imajmo srca postati veliki. Napadamo!

I dok su se namrgođena lica njegovog prodajnog tima preobličavala u ikone ozarenosti, gospodin Katić uputio je siguran, upitan pogled k partnerima koji su se iznenada uspravili u dotad dosadnim stolcima i po prvi put doista pomislili da s ovim poletnim timom i njegovim vođom doista mogu uspjeti. Katić je stajao čvrsto i sigurno. Negdje tamo, daleko u daljini, mogao se zakleti da čuje prigušeni tutanj bubnjeva.

Autor: Darko Balaš

Začin svim jelima

Hipotetična situacija. Zamislite dvojicu profesionalaca kuhinje na samo za njih organiziranom natjecanju u visoko-profesionalnom odmjeravanju snaga, sa sucima beskrajno istančana ukusa koji na nepcima osjećaju svaki promil viška ili manjka nekog od ključnih sastojaka, koji sa nevjerojatnom preciznošću mogu utvrditi kemijske elemente namirnica i što je najvažnije, svi, naravno, imaju različite ukuse. Teška publika, zar ne? Neopterećeni zahtjevnošću situacije, dvojica starih majstora sklona svakoj vrsti izazova, potpuno uvjereni u svoje vješine iskovane u tisućama znojnih sati u vrelini kuhinje, s stotinama recepata koje bi vam mogli napamet izrecitirati iznenada probuđeni u gluho doba noći, hrabro se bacaju na posao. Vještine su im slične, uvjeti za rad potpuno jednaki, a sastojci koje moraju upotrijebiti u ovom virtualnom obračunu strogo su i nadgledano istovrsni. Nema reakcije znojnih dlanova potaknute neiskusnim, neistreniranim umovima, ruke su sigurne i precizno brze u baratanju posuđem i hranom, pokreti tijela rapsodija su okretnosti i snalažljivosti. U maniri vrhunskih umjetnika zadatak završavaju na vrijeme, a aranžman zgotovljenih jela mogao bi krasiti naslovnu stranicu priznatih, svjetskih časopisa. Ipak, pobjeđuje samo jedan. Znate li odgovor zašto? On je upotrijebio začin svim jelima. Ljubav. Čovjek iznad svega voli svoj posao, pristupa mu kao najdražem partneru i prijatelju, životnom saputniku bez kojega bi sve drugo potpuno izgubilo smisao. Svaki zamah žlicom, svaki pomno odabrani sastojak, slijevaju se u savršenu formu protkanu emocijama i rezultiraju neupitnom pobjedom. Zamjenimo kuhare menadžerima, a suce kupcima. Princip je u potpunosti isti. Bez obzira na stil vođenja koji se od autokratskog mijenjao do demokratskog, bez obzira na situacije koje su se mijenjale od pokretnih traka  industrije u devetnaestom stoljeću do mrežnih struktura organizacija današnjice potpomognutih silinom moderne informacijsko-komunikacijske tehnologije, menadžeri koji vole svoj posao i znaju tu emociju prenijeti na suradnike uvijek su za dužinu ljubavi ispred drugih. Sve što je zasnovano na strahu u konačnici neumitno propada, dok energija koju generira ljubav svladava i naizgled neslomljive prepreke. Ona je odgovor na svako teško pitanje, ona je razlog tisućama sati provedenih u istraživanju i učenju, na njenim krilima leži osmijeh i u situacijama neugodnih konflikata na predugim sastancima, ona premošćuje ponor između tupog očaja još jednog izgubljenog posla i volje da se pokuša ponovo. Ljubav prema onome što radi najjači je osobni motivator menadžera koji će zakonom svemirske sigurnosti neizostavno biti prepoznat od strane suradnika, a oni će isključivo u tom slučaju pronaći snagu da učine djela  koja nadilaze njihove vlastite mogućnosti. Tako se rađaju vrhunski rezultati. Sve drugo samo je šarena laža i loš nadomjestak iskonske motivacije. U konačnici, vrhovni sudac uspjeha svih današnjih poslovnih sustava,  onaj u čijim rukama počiva sudbina svakog poduzeća, a to je, naravno, kupac, odmah će prepoznati ekipu koja svoju zadaću ispunjava energijom i poletom ljubavi te će nadahnut i profesionalno odrađen posao nagraditi dugoročnom suradnjom i vjernošću. Izmislili smo tisuću recepata za uspješnost, analizirali i nadograđivali milijune rješenja za milijune različitih situacija, razbijali glave pokušavajući predvijeti sve nepredvidljive događaje, a odgovor na bilo koji problem oduvijek je bio vjerni pratitelj naših srca, tako lak i uvijek tako nedostižan u kaosu izgubljenosti koja je danas pečat naših osobnih i poslovnih života. I kao što bi rekao nesretno preminuli vođa glasovite liverpool-ske skupine The Beatles, legendarni John Lenon: "All you need is love!"

Film: https://www.youtube.com/watch?v=x9_vhYpR9xo

Autor: Darko Balaš

Kameleon

U samo praskozorje Renesanse (koja označava ponovno rođenje kulture, tehnologije i ideja u Europi), kada su nanovno otkrivena i s žudnjom proučavana monumentalna djela grčkih filozofa poput Platona i poglavito Aristotela i kada je novi duh mentalnog oslobođenja zauvijek izmjenio same temlje "Starog kontineta", 15. travnja 1452. u malom selu pokraj talijanskog grada države Firence, rođen je dječak po imenu Leonardo da Vinci. Kao izvanbračni sin seoske žene i oca koji se samo osam mjeseci nakon njegovog rođenja oženio firentinskom nasljednicom maleni Leonardo danas bi se teško mogao nazvati pripadnikom "zlatne mladeži", a izgledi za uspjeh mogli bi mu se klasificirati kao "nemoguća misija". Siromašan, svjetlosnim godinama udaljen od izvora znanja koje su u to vrijeme bili raskošni dvorovi imućnih veleposjednika i tamne hladne sobe samostana iz kojih je dopirao prigušeni zvuk umornog pera koje reproducira još jednu stranicu Svete knjige, maleni dječak morao se osloniti na čudesne spoznaje vlastitog duha. Formalnog obrazovanja nije imao, a tada obvezni, latinski jezik naučio je tek kao odrastao čovjek. Radoznao kao i svako djete, otvorenih, znatiželjnih očiju istraživao je svijet oko sebe, promatrao ljude i prirodu, te učio od životinja. Naučio je najvažniju lekciju, lekciju koju bića što ih nazivamo bezrazumskim dugim lancem evolucije prenose milijunima godina s pokoljenja na pokoljenje. Prilagodba. Ne narušiti ekosustav koji ti daje život, promijeniti se s novonastalim zahtjevima okoline i preživjeti. Nije li to ono što danas implementiramo kroz menadžment znanja u svaki individualni uspjeh, poslovni sustav, nacinalnu i svjetsku ekonomiju slaveći pritom moderne spoznaje o neizostavnoj, egzistencijski važnoj zaštiti okoliša? Jednostavnim postupkom, proučavajući prirodni svijet  oko sebe Leonardo je to uočio davno prije nas. I prilagodio se, postao vrhunski majstor, savjetnik, izumitelj, stvorio bezvremenska likovna djela poput Mona Lise i Posljednje večere. Francuski kralj Franjo prvi nazvao ga je čovjekom s najvećim znanjem na svijetu. Zapamtimo ove rječi velikog Leonarda: "Cijelo naše znanje izvire iz naših opažanja." Vratimo se menadžmentu i prodaji, neka djela velikog umjetnika odjekuju stazama povijesti i zauvijek slave veličanstvenost nadahnuća slobodnog, ljudskog duha. Kada pomislim na modernog menadžera prodaje, prva asocijacija koja mi nepozvana zaigra u umu je kameleon. Malena je to životinjica, izgleda ne baš ugodna oku, ali fantastičnih  sposobnosti. Naširoko je poznata njena sposobnost mijenjanja boje kože, toliko da je postala sinonim za prevrtljivost. Međutim, istina je, kao što to uvijek biva, pomalo drukčija. Mijenjanje boje kože kameleon koristi za komunikaciju s pripadnicima iste vrste i na taj način pokazuje raspoloženje i osjećaje dodatno ih naglašavajući neverbalnom komunikacijom. Tko je tome bliže od uspješnog menadžera prodaje? Prilagoditi se kupcu, razumjeti njegove osjećaje i želje, shvatiti raspoloženje i razumjeti emocije svakog pripadnika prodajnog tima, vješto balansirati između čekića očekivanja top menadžmenta i nakovnja stvarnih mogućnosti, poznavati tisuće različitih konverzacijskih tema za svaki prodajni razgovor, biti multidisciplinaran u rješavanju problema koje nitko drugi ne može i ne želi rješiti i uz to održavati uvijek isti raspored facijalnih mišića koje nazivamo osmjehom, može jedino kameleon. Isto kao što je kameleonu potrebno nekoliko sekundi da se prilagodi okruženju, na jednak način mora reagirati i menadžer prodaje u vratolomnoj utrci radnoga dana. Mora biti sposobni kameleon koji se vozi u bolidu Lewisa Hamiltona s potrebom prilagodbe svakom zavoju. Prilagodba znači život ili smrt, razliku između slavljeničkih truba prodajnog uspjeha i tmurnog izvješća katastrofalne bilance. Očekivanja su velika, a vremena malo. Zato, menadžer mora biti čovjek drukčiji od drugih, učiti u svakoj situaciji, poznavati velike primjere iz povijesti i uočavati poruke iz okoline. Kameleon. Ostavimo ga sada, neka spozna svaku liniju dlana potencijalnog kupca, svaki vidljivi trag kupčeva raspoloženja i vješto promjeni sebe u nastojanju ostvarenja uspješne komunikacije. Na kraju krajeva, on to može u nekoliko sekundi, zar ne?
Zanimljiv film : https://www.youtube.com/watch?v=KMT1FLzEn9I
Autor: Darko Balaš

Kad se male ruke slože

Jeste li čuli za čovjeka po imenu Imhotep? Ne, ne onaj zli čarobnjak  stasa ugodna  ženskim očima od 9-99 iz mlakih, ljetnjih, holywood-skih uspješnica Mumija 1-2, već persona čiji se uspješno obavljeni posao u najmanju ruku može izjednačiti s čistom, primjenjenom magijom. Tada, u sam osvit civilizacije, ljeta gospodnjeg 2686. prije Krista na ponosni tron staro-egipatskog kraljevstva i uz blagoslov boga sunca Ra zasjeo je faraon Zoser, utjelovjenje boga Horusa na zemlji i sam božansko biće, voljeni vođa i vrhovni sudac. Svidjelo se ovo njemu, ljudski ego nije niti do danas značajnije evoluirao, pa je čovjek odlučio da i nakon smrti obavlja sve ove zahtjevne funkcije i naravno, bude na raspolaganju kako svome narodu, tako i bogovima. Načinit će fantastičan pothvat! Konstruirat će građevinu koja će mu biti direktan kanal sa sazvježđima s kojih su bogovi došli u tamnim dubinama vremena i ujedno podsjetnik tisućama budućih generacija kako je njihov voljeni vođa zauvijek s njima i prati njihove živote u milenijumima koji dolaze. Hm, grandiozna ideja još grandiozniog ega, no nimalo lak zadatak. Što mu treba? Sumerani su mu u naslijeđe ostavili način udruživanja ljudi koji danas zovemo organizacija i koja služi da bi se ostvarili pothvati koje individua nikada ne bi mogla svladati sama. Odlično, ljudi i pogrbljenih leđa nikada ne manjka, no treba mu netko na koga se može osloniti i tko će usmjeravati njegovu bogovima danu želju u smjeru realizacije. Treba mu pravi menadžer čija će snalažljivost, intuicija, predanost poslu i odgovornost biti siguran temelj za ostvarenje dotad nezamisliva cilja. Tko je za to bolji nego njegov vjerni savjetnik Imhotep čija je inteligencija nadaleko poznata, a liječničke vještine legendarne?! I tako, praotac svih menadžera, vjerni savjetnik i osoba od povjerenja uspješno je zgotovila posao. Rezultat je vidljiv i danas kao što to svjedoči slika objavljena ispred ovoga teksta. Rodio se menadžment. Upravljanje ljudima radi ostvarenja organizacijskih ciljeva. Na svu sreću, puno se toga promijenilo od razdoblja simpatičnog nam Imhotepa, motivacijske tehnike koje menadžeri danas primjenjuju u modernim poduzećima oslanjaju se na poticanje osobnosti ne više na strahu od kazne, projekti su manje grandiozni i vremenski dohvatljiviji, leđa su uspravljenija. No, osnovni pricip ostao je isti. Kako čovjek može ostvariti djela koja nadilaze i njegove najsmjelije snove? Puno udruženih ruku i umova, vođenih sposobnim pojedincima koji planiraju, organiziraju, vode i kontriliraju, sposobno je izgraditi piramide, istraživačke flote jedrenjaka, izgraditi utvrde i gradove, poslati čovjeka na Mjesec, učiniti računalo dostupno svakom čovjeku i izvući zemlju iz dugogodišnjeg recesijskog ponora. Možemo li kao moderni menadžeri naučiti nešto od starog, dobrog Imhotepa? Naravno, ako čovjek prvenstveno ima zadovoljavajuću količinu samopouzdanja i hrabrosti, voljan je biti uporan i predan, zna prenijeti energiju svoje karizme na najbliže suradnike i pravilno ih motivirati, niti spomenik koji će trajati tisuće godina nije nedostižan. Učenje, predanost, vjera u sebe i svoje suradnike temeljne su vrline menadžera. Aleksandar Makedonski, legendarni, grčki vojskovođa koji je proširio Helenizam duboko na istok i povezao nebrojene civilizacije, pod čijim je sandalama bio tada cijeli, poznati svijet i koji je tada imao samo 26 godina, rekao je :"Ništa nije nemoguće za onoga tko pokuša."

Film: http://www.youtube.com/watch?v=6J95G_wX76Q&feature=related

Autor: Darko Balaš

Ponos i predrasude

I

Odakle krenuti? Najbolje od početka. Kao što je rekao slavni američko-španjolski književnik George Santayana: "Oni koji se ne sjećaju prošlosti, osuđeni su ponoviti je." Ponekad to i nije tako loše, jer, poznavajući onu narodnu: "Ponavljanje je majka znanja", utvrđivanje činjenica vodi k jasnijoj spoznaji. Paradoks, zar ne? Kao i sa tisućama stvari koje je stvorio čovjek, u skladu sa njegovom podvojenom psihologijom, koktelom racionalnosti i iracionalnosti, slabosti i snage, kukavičluka i neopisive hrabrosti, trenutcima svemirske lucidnosti i trenutcima nespoznajne magle, i prodaju prate dvije, na prvi pogled, dijametralno sukobljene imenice. Ponos i predrasude. Prevara, nametanje, prodajne prezentacije kojima je isključiva namjena 'fire and forget' dok kupcima koji su psihološki prevareni ostaje gorak okus u ustima i obvezujuća misao koja se s trncima uspinje uz ukočeni kičmeni stub i odzvanja u umu big benovskim rječima zakleteve :"Nikada više, zadnji put me je natjerala na ovo sra....", uspješni prodavač se rađa i postiže rezultate kombinacijom lisičije ljigavosti i pseudo-psihološke primjene alkemijskih formula koje čuva po cijenu života, predrasude su koje prodaju prate još od kada je nastala u tamnim dubinama evolucije kada je prvi neandertalac, pokušavajući uobličiti nekoliko neartikulitranih glasova kojima je bio obdaren, zamijenio svoj kremeni nož koji je značio razliku između punog trbuha i dana neopisive, tupe gladi  za sjajni, opčinjavajuće svjetlucajući biser koji je nekom čudnom igrom nemilosrdnih bogova završio kod njegovog najljućeg suparnika u lovu i čije se lice podmuklo ceri izabranici njegova srca u čijim je očima biserni odsjaj poprimio alarmatnu uzbunu nemogućnosti produžetka vrste. Ne,nema alkemije i tajne, nema isključive želje za prevarom i brzim bjegom u nepoznatom smjeru, prodaja se, kao i sve drugo što označava vrhunsku profesionalnost i ozbiljnost, mukotrpno i dugo uči. Kada me učenici na jednoj od naših dugotrajnih, spoznajno-ispunjavajućih seansi upitaju: "Profesore, znate li sve o prodaji?", ja im odgovaram :"Naravno da ne, prodaja se uči svakim susretom, svakim kontaktom kada želimo nekome objasniti svoju novu ideju i ispuniti treću Maslow-ljevu potrebu za pripadanjem, svakim novim, poslovnim pregovorima u kojima želimo dogovoriti profitabilan posao i postati "zvjezda u usponu" svoje tvrtke, svakim susretom s namrgođenim provoditeljem zakona koji se neobjašnjivo stvorio kraj našeg automobila baš kada smo za neznatnih pedeset kilometara ponosno nadmašili glupi bijeli krug s crvenim obrubom u kojem smo na sekundu ugledali broj 70. Prodaja je svuda oko nas, u tvrtci, u obitelji, na fakultetu, u školi, na šarenim policama tržnice ispunjene kakofonijom tihih i ne tako tihih glasova bakica koje se kunu u svježinu i organsko porijeklo svojih namirnica, čak i našim vlastitim umovima kada si "prodajemo" još jedno obećanje da od sutra, ali ovaj put zasigurno, prestajemo pušiti." Prodaja je proces koji se uči i nema nikakve razlike u psihologiji učenja od one u postizanju vrhunskih, sportskih rezultata. Upornost, stalno nadograđivanje proučavanjem najnovijih dostignuća, sudjelovanje u prodajnim situacijama i što je najvažnije, uvijek ponovno ustajanje nakon neizbježnih nokauta neuspjeha. Dobra prodaja, rezultat je ukupnosti svih ovih čimbenika. Sve ostalo su predrasude. S druge strane ponos. Što bi se dogodilo da prije spomenuti neandertalac nije trampio nož za biser koji je zapao za oko njegovoj dragoj i tako se nezgodno nalazio u rukama prvog konkurenta? Bi li legao zadovoljan sa spoznajom da mora krenuti u novu potragu za izabranicom koja će osigurati njegovo osobno produženje nakon života? Naravno, da ne bi. Prodajom je osigurao produženje vrste. Kroz dugu povijest ljudske trgovine, od žitarica i stada ovaca Sumerana koje su mijenjali za drugu dragocjenu robu i iz kojeg razloga su razvili kotač kao jedan od najvećih izuma civilizacije, preko puta svile kojim su u neposredni kontakt dolazila društva zapada i istoka, do modernog završetka lanca vrijednost preko kojeg posluju svjetske korporacije i omogućavaju širenje vrhunske tehnologije, prodaja je onaj, najvažniji, poslijednji korak koji omogućava napredak, razmjenu ideja i isplatu plaća. Bez završnog koraka prodaje, proizvodi bi se gomilali na skladištu uzrokujući nesagledive fiksne troškove, vrhunski ekonomisti koji nabavljaju materijale, inženjeri koji osmišljavaju najmoderniju tehnologiju u odjelima za istraživanje i razvoj, inženjeri i radnici u odjelima proizvodnje, srednji i top menadžment koji se bave misijom, vizijom, ciljevima i programima, svi kotačići u mehanizmu poslovnog sustava, ostali bi bez realizacije, bez prihoda, bez dobiti i profita, i u konačnici, bez plaće. Isto tako, istrunulim i neprodanim rajčicama, baka s tržnice ne bi uspjela pokrpiti duboki rasjed između mršave mirovine i konstantno rastućih troškova života. Treba li biti ponosan na zanimanje prodavač, bez obzira bila to baka na tržnici, trgovkinja u lokalnoj trgovini cipela ili menadžer prodaje koji je upravo dogovorio prodaju i instalaciju milijunskog poslovnog sustava? Odgovor se nameće sam. Treba svladati predrasude i biti ponosan na poslove u svezi prodaje, jer je ona onaj završni korak koji zatvara lanac vrijednosti i osigurava egzistenciju milijunima ljudi u pozadini. I ostavimo u razmišljanju našeg mladog menadžera sa slike, neka objasni ove dvije kontradiktorne imenice novim pojačanjima svog prodajnog tima za koje sprema edukacijsku prezentaciju.

Dobrodošli, Welcome, Benvenuti, Willkommen, مرحبا بكم

 Na ovom blogu bavit ćemo se temama iz modernog menadžmenta i prodaje, te pokušati objasniti svaki pojam ponaosob i pronaći poveznice i zanimljivosti koje označavaju ovo nadasve široko i bogato područje današnjeg poslovanja. Promatrat ćemo ove pojmove kroz njihove povijesne aspekte, utjecaje na naš svakodnevni život i dobro se zabaviti. Nastojat ćemo ne opterećivati čitatelje pompoznim citiranjem definicija i učiniti razumljivijim i prihvatljivijim svijet suvremenog poslovanja. Neka ovo bude jedan nov pristup sagledavanju činjenica i dobra podloga motivaciji mladih ljudi i svih onih koji se takvima osjećaju da na menadžment i prodaju ne gledaju kao na nešto apstraktno, suhoparno i isključivo usmjereno konzumerizmu. Sve ljudske djelatnosti oslanjaju se na ljude, njihovu energiju, inteligenciju, polet i ideje. Pogotovu menadžment i prodaja. A dubina ljudske kreativnosti, želje za samoostvarenjem i znanjem neizmjerno je duboka. Potječe od samih, maglovitih rubova nastanka civilizacije. Ipak, još uvijek traje utrka za otkrivanjem novih obzora u svakom području ljudskog djelovanja, a pogotovu u sagledavanju našeg unutarnjeg bića. I neće nikada prestati. Neka i ovaj blog bude obilježje ovih procesa, neka otvori naša srca i umove nekim starim i nekim novim idejama. Uvijek ima novih obala koje treba otkriti, čak i u dobro dokumentiranim i istraženim područjima. Krenimo zajedno.
Na slici: Kristofor Kolumbo, 12.10.1492. 2:00 iskrcava se na otoku koji naziva San Salvador ("Sveti Spasitelj") iako točan položaj iskrcavanja niti do danas nije precizno utvrđen. Santa Marija, Pinta i Nina napokon pronalaze spasonosnu obalu nakon dva i pol mjeseca plovidbe tada neistraženim Atlantikom u potrazi za zapadnim putem u Indiju.